1930-ih, biljni biolozi Thimann i Skoo et al. proučavala je dominaciju vrhova indooctene kiseline (IAA), reznice i korijenje, te njenu kontrolu nad formiranjem plodova bez sjemenki, te su započela istraživanja i primjena regulatora rasta biljaka.
Do 1960-ih do klasifikacije biljnih hormona i primjene auksina, naftalen octene kiseline, giberelina, simbola istraživanja regulatora rasta biljaka postupno sazrijevaju, do stotina istraživanja regulatora rasta biljaka postupno sazrijevaju danas, danas stotine umjetnih ljudskih izuma i primjene regulatora rasta biljaka, obilježava uspon industrijskog doba.
Fiziolozi biljaka podijelili su endogene hormone pronađene u biljkama u osam kategorija, naime auksin, citokinin, giberelin, abscizinsku kiselinu, etilen, brasinolid, poliamin, jasmonsku kiselinu itd. Regulatori rasta biljaka podijeljeni su u četiri kategorije prema svojim učincima i namjeni, naime, promotori rasta biljaka, inhibitori rasta biljaka, usporivači rasta biljaka i herbicidi. Kina je počela proizvoditi i primjenjivati regulatore rasta biljaka 1950-ih.